Poetry
I was writing poetry since my teenage days and I created a small hand-made publication with my poetry collection when I was 15 years old. Its name is White Horse. I still have the only copy of that book.
I will soon publish here several poems translated to, or written in English. For now it's in my mother's tongue...
What is a poet? An unhappy person who conceals profound anguish in his heart but whose lips are so formed that as sighs and cries pass over them they sound like beautiful music.
~ Søren Kierkegaard
A poet is, before anything else, a person who is passionately in love with language.
~ W.H. Auden
When you meet a man who is not a poet, please do not try to show him your poem.
~ Myōan Eisai
MY POETRY
Iskrcavanje
Život je more,
a religija i filozofije
su sidra kojima usporavamo
Nojevu arku, barke naših
malih svjetova.
Duh je golubica
s grančicom
masline u kljunu.
Zemlja je blizu,
a nebo u nama;
gdje GOD je svjetlost,
tu nestaje tama.
Još si tu al' kao da i nisi,
utišane brojne misli tvoje;
sjećanja ti izblijedila, mutna,
niti snovi više ne postoje.
I protječe beskrajni trenutak,
posvuda je ispunjen prazninom,
u vakuumu odzvanja nam šutnja
putujući svjetlosnom brzinom.
Predrasude su korov
posijan u duši
i strašno ljude boli
kada ih netko čupa, gazi, ruši.
Ako hoćeš da iz drugih
divno cvijeće cvate,
onda sadi ljubav
sestro, brate.
Riječi su samo
mišljenja ruha,
a misli su mirisi
golog duha.
Danima kiša pada
i ne izlazim van,
slušam tihu muziku
dok se izležavam.
Varljivo njemačko ljeto,
igre svjetla i sjene,
četri godišnja doba
u danu se izmijene.
Jesen je usred ljeta,
a noću bude i zima,
ovdje mi samo nedostaje
mediteranska klima.
Svako vrijeme
ima svoje proroke;
svaki prorok ima
svoje poroke.
Bio uvijek
neki insan,
danju tužan,
noću i sam.
Sanjao sam Boga,
bio je u svima;
tad sam se probudio
svjestan da Nas ima:
Sveprisutno Ništa,
Istina što prašta;
vanvremena Ljubav,
u djetetu Mašta.
To što sam apatrid,
to je dar nacionalista
koji su mi uništili Jugu,
a to što sam i ateist jest
samo obrana od tri ludila
iz tri monoteističke bajke.
Bog je za mene jedno veliko
smetljište ljudskih osjećaja.
Bog je groblje i grobna tišina,
Bog je centar broja nula (0)
koji nije broj, kao što Bog
nije više biće, nego je
život u bićima
i smrt.
O, kako je lijepo
imati praznu glavu
i kako je lijepo
ne biti zaljubljen..
Kako je dobro biti star,
a biti još tako mlad,
bez igdje ikoga,
od nemila do nedraga..
Kako je nevino
ukrasti pjesniku stih
i biti u tuđoj pjesmi
spokojan i tih..
Ljubav je bolna
samo dok se čeka,
kada od sebe tek
nagovještaj da..
Al' kada prođe
ne treba joj lijeka
jer život je rijeka
između obala sna..
Snijeg pade u aprilu,
Kiša dođe iza njega.
Sunce kao da se stidi
Zemlje, ljudi, Boga, svega.
Komarci
jako vole
moju krv.
Jednoga dana
voljet' će me
i mali crv.
Tko sam,
što sam?
Voljena strv.
Znam da si bio na mukama,
Proboden na sramnom drvetu.
Ali si opet živ i svijet je
U Tvojim rukama.
Ti si u svima prisutan,
Samo to svi još ne znaju:
Da kâp krvi Tvoje
U sebi imaju.
Družim se s pokojnicima u mislima,
to mi društvo neizmjerno prija.
Svaka duša svijet je jedan;
u svakom sam malo i ja.
• PROSE • VIDEOS • WEBSITES •
