I was writing poetry since my teenage days and I created a small hand-made publication with my poetry collection when I was 15 years old. Its name is White Horse. I still have the only copy of that book.
I will soon publish here several poems translated to, or written in English. For now it's in my mother's tongue...
~ Søren Kierkegaard
~ W.H. Auden
~ Myōan Eisai
Ugledah crnu vjevericu
kako sa breze siđe.
Do sada sam viđao
samo smeđe, riđe.
Kako je lijepa Njemačka,
to nema na svijetu, niđe.
Što duša poželje,
to oko tvoje viđe.
Iskrcavanje
Život je more,
a religija i filozofije
su sidra kojima usporavamo
Nojevu arku, barke naših
malih svjetova.
Duh je golubica
s grančicom
masline u kljunu.
Zemlja je blizu,
a nebo u nama;
gdje GOD je svjetlost,
tu nestaje tama.
Fali mi joda.
Nedostaje mi more.
Morska voda.
I zore uz valove.
Treba mi sol.
I puno Sunca.
Zvuk cvrčaka.
Vrelo kamenje.
Još si tu al' kao da i nisi,
utišane brojne misli tvoje;
sjećanja ti izblijedila, mutna,
niti snovi više ne postoje.
I protječe beskrajni trenutak,
posvuda je ispunjen prazninom,
u vakuumu odzvanja nam šutnja
putujući svjetlosnom brzinom.
Predrasude su korov
posijan u duši
i strašno ljude boli
kada ih netko čupa, gazi, ruši.
Ako hoćeš da iz drugih
divno cvijeće cvate,
onda sadi ljubav
sestro, brate.
Riječi su samo
mišljenja ruha,
a misli su mirisi
golog duha.
Danima kiša pada
i ne izlazim van,
slušam tihu muziku
dok se izležavam.
Varljivo njemačko ljeto,
igre svjetla i sjene,
četri godišnja doba
u danu se izmijene.
Jesen je usred ljeta,
a noću bude i zima,
ovdje mi samo nedostaje
mediteranska klima.
Danas je opet netko skočio pod vlak
A ja sam na leđima nosio težak ruksak
Napunjen bocama crvenog vina i
mljevenim mesom.
Svako vrijeme
ima svoje proroke;
svaki prorok ima
svoje poroke.
Bio uvijek
neki insan,
danju tužan,
noću i sam.
Sanjao sam Boga,
bio je u svima;
tad sam se probudio
svjestan da Nas ima:
Sveprisutno Ništa,
Istina što prašta;
vanvremena Ljubav,
u djetetu Mašta.
Istina je nešto što je isto,
kada shvatiš da prljavo
nije što i čisto.
Laž, naprotiv, ona nije ista,
to je kad npr. neki mali đavo
propovijeda velikoga Krista.
Istina je kad si sam sa sobom
i misli ti kao rijeka teku,
A laž je poput visokoga mosta
kojim prešao si svoju rijeku..
To što sam apatrid,
to je dar nacionalista
koji su mi uništili Jugu,
a to što sam i ateist jest
samo obrana od tri ludila
iz tri monoteističke bajke.
Bog je za mene jedno veliko
smetljište ljudskih osjećaja.
Bog je groblje i grobna tišina,
Bog je centar broja nula (0)
koji nije broj, kao što Bog
nije više biće, nego je
život u bićima
i smrt.
O, kako je lijepo
imati praznu glavu
i kako je lijepo
ne biti zaljubljen..
Kako je dobro biti star,
a biti još tako mlad,
bez igdje ikoga,
od nemila do nedraga..
Kako je nevino
ukrasti pjesniku stih
i biti u tuđoj pjesmi
spokojan i tih..
Ljubav je bolna
samo dok se čeka,
kada od sebe tek
nagovještaj da..
Al' kada prođe
ne treba joj lijeka
jer život je rijeka
između obala sna..
Snijeg pade u aprilu,
Kiša dođe iza njega.
Sunce kao da se stidi
Zemlje, ljudi, Boga, svega.
Komarci
jako vole
moju krv.
Jednoga dana
voljet' će me
i mali crv.
Tko sam,
što sam?
Voljena strv.
Znam da si bio na mukama,
Proboden na sramnom drvetu.
Ali si opet živ i svijet je
U Tvojim rukama.
Ti si u svima prisutan,
Samo to svi još ne znaju:
Da kâp krvi Tvoje
U sebi imaju.
Družim se s pokojnicima u mislima,
to mi društvo neizmjerno prija.
Svaka duša svijet je jedan;
u svakom sam malo i ja.
Okreni se oko sebe,
primijeti kako si bogat;
vidi čega imaš viška,
pa podijeli bližnjima
i učini postojanje
malo ljepšim.
A višak tuge
pretoči u stihove;
ne dijeli to nikome.
Ne vjerujem u "vječni" raj na nebu,
al' žive duhovi u tom svijetu;
duše ljudske pročišćene
miruju na ahiretu.
Vječnost izvanvremena
samo je predah duhu;
njegova esencija vibrira
u novom ljudskom ruhu.
Božjom sviješću vođena
duša se nova stvara,
u tijelu djeteta rođena,
bez sjećanja na stara.
Život nema početak
niti će imati kraj;
svatko će sebe stvarati,
svoj pakao i raj.